Kad se papa Ivan Pavao II prilikom svog posjeta Haitiju prije nekoliko godina susreo s Voodoo svecenicima, naisao je na nerazumijevanje brojnih vjernika na Zapadu. Naime, mnogi nisu mogli shvatiti zasto bi poglavar Rimokatolicke crkve trebao susresti ljude koji se bave crnom magijom i dugim iglama probadaju male lutke kako bi usmrtili svoje neprijatelje. Sveti je Otac, ipak pokazao u ovom primjeru veliku dalekovidnost. Ona je to znacajnija, jer je predodzba prosjecnog vjernika i obicnog covjeka o Voodoou prozeta nepoznavanjem problema i brojnim nesporazumima.
Sljedbenici voodooa drze se vjere svojih predaka
Da bi sve bilo jasnije, potrebno je malo zaviriti u proslost. Tijekom 18.stoljeca, Francuzi su dovukli na Karibe brojne Afrikance, koji su radili kao robovi i jeftina radna snaga na ogromnim plantazama. Zivot tih ljudi bio je ispunjen ogromnom patnjom i neopisivim naporima: Zivot im nije ostavio nista osim – njihove vjere. Zvali su je „vodu“.
Pojam „vodu“ potjece iz africko-frankofonskog rijecnika, a pokriva znacenja koja se pripisuju bozanstvu, odnosno duhu zastitniku. U stvari, radi se o vjeri u vlast i snagu prirodnih sila, obiljezenoj brojnim ritualima. Tijekom vremena, sljedbenici vodua su spoznali odredjene slicnosti izmedju vlastitih legendi sto govore o Bogu i krscanske vjere, koju su im prenosili misionari. Prirodno je i razumljivo sto su pripadnici vodua prispodobili krscanske svete licnosti vlastitim, africkim bozanstvima. Na taj su nacin ublazili strah francuskih vlastodrzaca pred nepoznatom vjerom, pa i brutalne represalije, sto su prema njima uslijedile iz tog straha. Iz tog dvojstva, u znatnoj mjeri slicnih vjerovanja, nastalo je ono sto danas nazivamo haicanski Voodoo.
Bez obzira sto je krscanstvo sluzbena, drzavna religija republike Haiti, vecina stanovnistva je zadrzala svoje staro vjerovanje. Sljedbenici „Servi Loa“ („Sluzenja Bogu“), kako svoju vjeru nazivaju pripadnici Voodooa, drze se predaje svojih predaka. Naravno, Voodoo sadrzi i tamnu stranu. Upravo nju pretjerano naglasavaju zapadni autori, tako da o toj fascinantnoj vjeri ne postoji objektivna slika.
Nasuprot rasirenom misljenju, Voodoo je monoteisticka vjera. Postoji tek jedan, jedini Bog koji je tvorac svega postojeceg. Ljudi ga slave u najrazlicitijim pojavnim oblicima („loa“). To, pojednostavljeno receno, znaci da se svaka kvaliteta Boga javlja na vlastit nacin, u nekom od oblika prisutnih u svijetu i slaveci takvu pojavnost, pripadnici Voodooa slave – Njega.

Baron Samedi – simbolizira pojavnost smrti
Na Haitiju je najpoznatiji pojavni oblik Boga – Baron Samedi. On simbolizira pojavnost smrti. On je bio u sredistu vjerskih ceremonija predaka danasnjih pripadnika Voodooa. Hounfour (hram) – sljedbenici Voodoa osjecaju da je Bog prevelik a da bi ga oni mogli slaviti kao cjelinu. Treba reci da ovdje neki autori nalaze slicnost Voodoo predodzbe slozenosti bozje licnosti s krscanskim Svetim Trojstvom, dok drugi govore da je to pretjerivanje.
Ono sto su u krscanstvu demoni i andjeli, u Voodoou su duhovi. Uz njihovu pomoc, putem i preko njih, sljedbenici te vjere dosizu pojedine aspekte bozanske licnosti, ali nikada njegovu cjelokupnost. Pri tome treba razlikovati brojne grupe bozanske pojavnosti kao sto su pojedinacna, mocna bica sto nose vlastita imena, zatim kolektivni duh predaka i takozvani „Nkisi“.
„Nkisi“ je oznaka za predmete opsjednute duhovima, kao sto su razni fetisi, stabla, izvori ili amuleti. Oni pruzaju onom koji ih nosi, odnosno koji ih slavi, pomoc i zastitu. Osim toga, prema vjerovanju onih koji „sluze Bogu“, duh umrlih boravi neko vrijeme na mjestu ukopa tijela prije nego sto prijedje u drugu sferu. Tijekom tog razdoblja mogu rodbina i prijatelji uspostaviti kontakt s duhom pokojnika da bi doznali kako ce im biti. Inace, odavanje postovanja precima igralo je u Africi oduvijek znacajnu ulogu, pa se ta tradicija zadrzala i na Karibima.

Zmija – pomoc u kontaktu s precima i bozanstvom
U Voodoou i zmija (mistican simbol, glasnik neba) igra znacajnu ulogu u izvodjenju tradicionalnih voodoo rituala. Sljedbenici Voodooa je drze duhom ili nekom od zivotinja opsjednutim duhovima. Zbog toga se preko zmija mogu osobito uspjesno uspostaviti kontakti sa precima i bozanstvima. Nasuprot krscanskom vjerovanju, u kojem je zmija simbol zla, sljedbenici Voodooa pridaju joj izrazito pozitivne znacajke, pa zbog toga ona uziva osobite pocasti. To se narocito vidi u plesu bamboula. Tijekom tog plesa, svecenik pada u trans i plese da bi uz pomoc zmije uspostavio kontakt s bozanstvom. Bozji duh ulazi u svecenika koji u tim trenucima ima ulogu medija, proroka i iscjelitelja.
Voodoo bogosluzja su izuzetno fascinantna. Najcesce se odvijaju na slobodnom prostoru. Njeni sudionici su okiceni s ve-ve’s amuletima, raznobojnim perjem i cvijecem. Misa pocinje udarcima u veliki bubanj, a svecenik pocinje ples sto ga odvodi u trans. Svaki houngan (svecenik) u transu ima predmet sto simbolizira pojavnost Boga koju on slavi, a koja ce se manifestirati kroz njegovo tijelo. Svecenici se pri tome ne ustrucavaju koristiti i predmete za koje bi se reklo da ne bi spadali u takav ritual. Jedan takav primjer jest i telefonski aparat. No, u odabiru predmeta postoji odredjena simbolika i logika. Tako telefon simbolizira komunikaciju s bozanstvom.
Kad svecenik padne u trans pocinje zazivati duhove. Kad zazivani duh udje u tijelo svecenika, sljedbenici Voodooa ga pocmu obasipati raznim pitanjima i molbama za pomoc. Zahvaljujuci opjednutosti, houngan postaje vidovit. Vecina takvih bogosluzja zna potrajati satima, pa su svecenici izvrgnuti velikim naporima sto, ponekad, dovode do njihovog fizickog i psihickog sloma.
Glavna je zadaca houngana da prenese vjernicima bozje poruke. On je i dusobriznik, poznaje obranu od raznih bolesti i nacine izljecenja, poznaje otrove i ljekovite plodove. On istjeruje zle duhove, blagoslivlja kuce, automobile, djecu i bolesne, zakljucuje i razvrgava brakove, a odrzava i pogrebne ceremonije.
Dok je houngan nadlezan za sluzbu bozju i za propovjedanje Vjere, bokor je carobnjak. On u Voodoou preuzima ulogu samana i iscjelitelja. Raspolaze znanjima pripreme brojnih otrova, poznaje sve magicne zastitne znakove (ve-ve) i amulete (gardes). U njegovoj je nadleznosti bacanje ili skidanje cini uz pomoc Voodoo lutaka. I ovdje, kao uostalom i u brojnim drugim vjerama, „Vjera pomice brijegove“. S obzirom da je vezanost vjernika uz Voodoo vrlo jaka, bokor svojim prijetnjama i magicnim radnjama, najcesce postize zeljeni ucinak. Ako bi on, kojim slucajem izostao, bokor posize vrlo ucinkovitim sredstvima. Naime, lutka u koju je zabodena otrovana igla, moze proizvesti doista katastrofalne posljedice za onog kojem je namijenjena. Obicno se takva lutka stavlja na ulazna vrata onog kome se zeli nauditi. Kad je ovaj – ili netko drugi – neoprezno podigne, velika je vjerojatnost da ce se nabosti na iglu. A tada slijede groznica, bolovi u zglobovima, cirevi, a u najnepovoljnijem slucaju i – smrt. S druge strane, opet, price kako ubod iglom u lutku koja ima nesto kose od zrtve ili pak ostatke njenih noktiju, donosi smrt – ipak nisu samo – price.